Kako smanjiti troškove grejanja u stambenim zgradama?

1

Novi sistem naplate centralnog grejanja – po utrošku, mnogim građanima je umesto očekivanog smanjenja, doneo osetno povećanje troškova. Kako nam je rekao Goran Petrov, od kada je u Zrenjaninu uveden novi način naplate, on, za grejanje stana od 75 kvadrata, plaća 17.000 dinara mesečno. Zbog takvog poskupljenja Goran i njegove komšije pokušavaju da pronađu alternativu centralnom grejanju. Po njihovim tvrdnjama jedna firma im je ponudila da ugradi sistem grejanja pomoću toplotnih pumpi, zahvaljujući kojem će grejanje biti znatno jeftinije, a komfor veći.

Kako Goran Petrov kaže:,,Računi bi bili između 60 i 80 dinara po kvadratu u grejnoj sezoni i da se grejemo znači u dogovoru s njima, da li želimo 24 grejanje i sezonu počinjemo kad mi se dogovorimo”.

Gorana bi grejanje, ako su navodi iz ponude koju su dobili istiniti, umesto sadašnjih 17.000, koštalo samo 6.000 dinara mesečno. Problem je, kako on tvrdi, u tome što je stambena zgrada stara 40 godina i nije energetski efikasna, što znatno smanjuje uštedu.

,,Treba videti da li tehničke mogućnosti naše zgrade uopšte mogu da isprate taj sistem toplotnih pumpi“. -Dodaje Petrov.

Toplotne Pumpe Primena u Zgradama Youtube.wmv_000019899

Aleksandar Korovljev, inženjer u jednoj zrenjaninskoj firmi koja se bavi klimatizacijom, kaže da toplotne pumpe zaista mogu da prepolove račune za grejanje, ali je problem to što stari objekti nisu napravljeni za taj sistem grejanja. On kaže da je osnovni problem to što toplotne pumpe zagrevaju vodu do 50 stepeni, a to je nedovoljno za većinu zgrada u kojima su stari radijatori.

,,Ako je radijatorski sistem, tu mora doći do neke prerade ili da se ti radijatori povećaju da bi se prilagodili novom temperaturnom režimu toplotne pumpe ili da se zamene za neke druge uređaje na primer fenkoili, a da se zadrži taj razvod cevni”. -Navodi Koroljev.

Živorad Jovanović predstavnik firme koja se u Mačvi bavi distribucijom toplotnih pumpi, rekao nam je da pored tehničkih problema postoje i drugi razlozi što uprkos sporadičnom interesovanju do sada nisu ugrađivali toplotne pumpe u stambene zgrade.

U zgradama koje se već greju na daljinsko grejanje pri prelasku na grejanje putem toplotnih pumpi potrebno je zameniti postojeće radijatore specijalnim fenkoil radijatorima

,,Zbog zakonske regulative je skoro pa nemoguće doći do pravog načina saradnje sa vlasnicima stambenih objekata u okviru zgrade“. -Izjavio je Jovanović.

I Dragan Vuković iz Uprave Grada Beograda saglasan je da je prvi korak ka poboljšavanju energetske efikasnosti zgrada za kolektivno stanovanje rešavanje pravnih problema.

“Ono što je preduslov  je da skuština stanara mora da bude konstituisana u skladu sa novim zakonom o stanovanju što znači da ima preko 51% potpisnika vlasnika stanova. Da je registrovano u APR-u, da ima svoj žiro račun  i da može da proizvodi pravno dejstvo.“- Objašnjava Vuković.

Naši sagovornici su saglasni da u većini slučajeva stanari ne bi trebalo da prvo razmišljaju o ugradnji toplotnih pumpi ili promeni načina grejanja već o nekim drugim merama. Po mišljenju Aleksadnra Koroljeva, kada je reč o energetskoj efikasnosti, najslabija mesta u zgradama su pre svega prozori i balkoni, mesta gde se ugrađuje stolarija. Kako Koroljev kaže:

,,Zamena stolarije bio bi već pomak zatim izolacija te zgrade rađenje neke demit fasade isto bi bio velik pomak ali to jesu velika ulaganja”.

Malo starih zgrada u Srbiji ima ugrađene energetski efikasnu stolariju, a kamoli ugrađenu izolaciju u fasadi

Ovakav stav je potvrđen i istraživanjem koje je sproveo grad Beograd da bi se utvrdilo šta je potrebno da se uradi kako bi se poboljšala energetska efikasnost zgrada. Po tom pitanju Dragan Vuković kaže sledeće:

“Sekretarijat za energetiku je izradio termovizijski atlas u kojem se vidi da su najveća odstupanja, najveća rasipanja energije upravo na prozorima i na fasadi.”

Na osnovu istraživanja, okvirno su utvrđeni i troškovi. Na Novom Beogradu bi vlasnik prosečnog stana trebalo da izdvoji oko 3.500 € za postavljanje izolacije, obnovu fasade i zamenu stolarije. Jasno je da većina građana nema dovoljno sredstava da finansira te radove, pa grad priprema niz mera kako bi građanima omogućio da lakše podignu energetsku efikasnost zgrada u kojima žive.

“Sekretarijat za energetiku je izradio koncept fonda za energetsku efikasnost. Ugradnja, zamena fasada ili promena stolarije će biti nešto što će biti finansirano iz Fonda.Stambene i porodične zgrade će imati mogućnost da na osnovu raspisanog konkursa konkurišu za dobijanje projekata iz oblasti energetske efikasnosti kako bi mogle da povuku sredstva iz tog fonda“.-Objašnjava Dragan Vuković iz uprave grada Beograda.

Zbog budžetskih ograničenja za sada nije u planu da se sredstva dodeljuju bespovratno, već da se radovi prvenstveno kreditiraju. Kredit bi se vraćao putem uplatnica za objedinjenu naplatu komunalnih usluga tj. preko Infostana. Kako su nam u Gradskoj upravi rekli, troškovi će se veoma razlikovati od stana do stana, u zavisnosti od položaja stana u zgradi i stanja zgrade. Samim tim i rate koje bi građani trebalo da plaćaju, znatno će se razlikovati. Rate će se kretati od 10 do 20, pa čak do preko 90 evra mesečno. Vuković navodi primer otplate:

“Recimo za zgrade na Novom Beogradu bi neka prosečna mesečna cena bila na 84 rate 42 evra.“

I druge lokalne samouprave planiraju formiranje Fondova za energetsku efikasnost. Problem je to što su svi fondovi prvenstveno koncipirani kao izvor kreditiranja. Iskustva iz Hrvatske i Mađarske ukazuju da takvi fondovi malo doprinose poboljšanju energetske efikasnosti, jer građani nemaju novca. Teško je  očekivati da će većina stanara u zgradama u lošem stanju moći da priušti da uloži preko 7.500 € u energetsku efikasnost, čak i kad je taj iznos podeljen na 84 rate od 90 evra. Kod naših suseda je do pomaka došlo tek kada su pristigla bespovratna sredstava Evropske unije. U Srbiji se iz raznih nivoa budžeta izdvaja tek par miliona evra godišnje za poboljšanje energetske efikasnosti, a Hrvatskoj je za to samo iz budžeta Unije za period od 2014. do 2020. godine odobreno preko 531 milion evra.

Kad se to zna, jasno je zašto Hrvatska država može da sa preko 100 evra subvencioniše kupovinu uređaja energetske klase A+++, pokrije do 40% troškova kupovine električnog vozila i 40 do 80% troškova poboljšanja energetske efikasnosti kuća. U Hrvatskoj je, u zavisnosti od lokacije, moguće dobiti od 11.000 pa do čak preko 22.000 evra bespovratnih sredstava za poboljšanje energetske efikasnosti kuće. I kod nas će masovna ulaganja u energetsku efikasnost početi tek kada se priključimo Evropskoj uniji. Do tada nam ostaje samo da se nadamo da zime neće biti previše hladne.

Share.

1 коментар

  1. Ipak, da bi se to desilo, toplane u Srbiji bi zajedno trebalo da uloze cetiri miliona evra, za sta, kako kazu, nemaju para. Pero Rikic, direktor Suboticke toplane, gde se primenjuje sistem kalorimetara, kaze da ocitavanje potrosenog grejanja moze da bude na nivou zgrade i individualno.

Exit mobile version