Cene iste, a proizvodi sve manji

2

Veliki broj potrošača smatra da ih proizvođači obmanjuju tako što smanjuju količinu proizvoda u pakovanju, ali ne i cenu. Na težini su izgubili gotovo svi proizvodi. Danas ima manje supe u kesici, jogurta u čašici, pa čak i kikirikija u pakovanju nego što je to bilo ranije. Ljubitelje slatkiša verovatno najviše boli to što su se i čokolade smanjile sa standardnih 100 na devedeset ili osamdeset grama.

Ovo je posledica činjenice da su naši zakoni prilagođeni direktivi Evropske unije, kojom je 2009. godine ukinuta obaveza da se proizvodi prodaju u standardnim pakovanjima od, na primer, 100 grama ili 1 litar. Od 2009. proizvođači mogu potpuno slobodno da određuju koja količina proizvoda će se nalaziti u pakovanju. U samoj Direktivi je navedeno da Evropski parlament smatra da je ukidanje standardnih težina korisno jer u Direktivi piše sledeće:

„Slobodne nominalne količine povećavaju slobodu proizvođača da obezbede robu u skladu sa potrebama potrošača i povećavaju konkurenciju u pogledu količine i cene“

Ukidanje propisa o standardnim pakovanjima omogućava da se na tržištu pojave manja pakovanja proizvoda prilagođena potrošačima za koje je standardno pakovanje preveliko. Na primer, umesto standardne supe u kesici za četiri tanjira, moguće je kupiti supu čiji je sadržaj dovoljan za tri, pa i jedan tanjir.

Međutim niko u Evropskom parlamentu nije pretpostavio koliko će nova sloboda doneti mogućnosti za manipulaciju. Teško je verovati da je Dukatovo Volim mleko od 965 mililitara plasirano na tržište zbog želje da se izađe u susret potrošačima kojima je standardno pakovanje od jednog litra preveliko. Isto tako kompanija u vlasništvu Pepsija – Marbo product verovatno nije smanjila količinu kikirikija u kesici sa 200 na 195 grama jer puno potrošača smatra da je 200 grama previše, a 195 taman koliko treba.

Deklaracija Marbovog kikirikija u kojoj je navedena nova gramaža od 195 grama
Deklaracija Marbovog kikirikija u kojoj je navedena nova gramaža od 195 grama

Na policama naših prodavnica ima puno ovakvih primera. Tako možete da nađete i napolitanke u pakovanju od 187 grama. Mašine za pakovanje Marbo proizvoda su toliko precizne da mogu da spakuju tačno 42,5 grama kikirikija u kesicu.

Proizvođači su raznovrsnim težinama praktično onemogućili potrošačima da brzo i lako zaključe koji je proizvod jeftiniji.Ovaj problem donekle ublažava direktiva Evropskog parlamenta koja je uvedena i u naš Zakon o trgovini, koji kaže:

,,Trgovac dužan da pored prodajne cene označi i jediničnu cenu za prethodno upakovane proizvode“.

Jedinična ili referentna cena je prodajna cena obračunata po jedinici mere, na primer, kilogramu i obično je istaknuta ispod prodajne cene. Problem je u tome što je ona gotovo uvek napisana toliko sitnim slovima da je većina potrošača i ne primeti.

Primer jedinične cene koja pokazuje cenu proizvoda po kilogramu

Ipak zahvaljujući obavezi isticanja jedinične cene potrošači imaju način da lako zaključe koji je proizvod jeftiniji, čak i kada je zbog različitih težina teško uporediti cene. Nažalost potrošači nemaju naviku da cene porede uz pomoć jediničnih cena, pa proizvođači i dalje mogu da prikrivaju poskupljenja smanjivanjem težine proizvoda.

Share.

2 коментара

  1. Ing Zoran Vukov on

    U potpunosti se slažem sa konstatacijama iznetim u članku, međutim ove godine je cena daljinskog grejanja praktično ostala nepromenjena (za naplatu kada zgrada nema ugrađeni kalorimetar ) bila je 1432,28 [din/m2 god] a od Oktobra je promenjena na 1432,71 [din/m2 god]. Međutim ta cena nema deklaraciju a što je obavezno da se zna koliko kwh se godišnje kupuje plaćajući na ovakav način.Da bi to saznali potrebno je obu cenu 1432,28 podeliti sa jediničnim cenom za kwh od 7,15 din/kwh i tada se dobija da korisnik kupuje 200,6 kwh/m2 god.Nova izmenjena cena od 1432,71 [din/m2 god]podeljena sa novom jediničnom cenom za kwh od 7,57 din/kwh daje da korisnik sada kupuje manje kwh t.j. 189,26 kwh/m2 god. Upravo ovo ukazuje da se „GREJNA SEZONA“ prodaje bez DEKLARACIJE i da se na ovaj način krije STVARNA CENA ISPORUČENOG kwh jer Infostan ne prikazuje količine kupljenih kwh akontaciono preko leta i ne vrši obračun na osnovu akontaciono kupljenih i isporučenih kwh tokom isporuke. Na ovaj način prikaza računa korisnici neznaju koliko kwh su kupili a koliko kwh je isporučeno. Tako se bez DEKLARACIJE i sada naplaćuje u BEOGRADU što je nezakonito i to se krije od korisnika. Kalorimetri su u zgradama ugrađeni 2005 god a da se očitavana ne prikazuju u računima niti se prikazuje ukupna stanbena površina u objektu na koju Infostan treba da podeli trošak. Za razliku od većine sugrađana koji ne očitavaju podatke sa kalorimetra, pratio sam od postavljanja 2005 do sada količine isporučenih kwh objektu i delenjem sa ukupnom zagrevanom površinom u objektu dobio ISKUSTVENU KOLIČINU KWH koja služi za formiranje cene za paušalnu naplatu (kada korisnik nema kalorimetar u objektu a koja iznosi 89,6817 kwh/m2 god (prosek je za 10 zadnjih godina), posle 6 godina je iznosio 92,0742 kwh/m2 god. Ova količina je osnova za formiranje cene pomnožena sa prodajnom cenom za kwh, tako bi trebalo da je cena koju INFOSTAN koristi da se dobije množenjem 89,6817 kwh/m2 god x 7,57 din/kwh =678,98 din/m2 god. Ako 1432,71 din/m2 god podelimo sa ovom cenom dobijenom merenjem 678,98din/m2 god ( sa ISKUSTVENOM količinom kwh),= 2,11 puta veća cena od ispravno formirane ( tada je jasno da korisnik zapravo plaća godišnje 2 grejne sezone a što se načinom naplate bez podataka očitavanja i neispravno formiranog cenovnika krije od korisnika daljinskog grejanja. Svima treba da je jasno da Toplane toplovodom prenose do korisnika samo kwh zagrejanom vodom i ništa više, i samo izmerene količine kwh na kalorimetru su predmet prodaje pomnožene sa prodajnom cenom. Iznos dobijen množenjem količine isporučenih kwh sa prodajnom cenom je obaveza plaćanja korisnika u objektu koju sami treba da podele prema učešću svoga stana u ukupnoj stanbenoj površini koja je priključena na ovaj kalorimetar.
    Zašto se naplata daljinskog grejanja obavlja sa dve cene? Kako se očitavanjem isporučenih kwh nemože postići iznos obaveze koja se naplaćuje (dvostruko više od zakonite), jer se nemože više kriti da su merni uređaji postavljeni a da se naplata ne obavlja zakonito, Vlast krijući krivičnu odgovornost za ovakvu naplatu donosi UREDBU, ali koja se ne primenjuje u Beogradu i gde se prikazuje način izračunavanja prodajne cene ali JEDINIČNA CENA JE CENA kwh i nemože se jedinična cena deliti i odvojeno fakturisati kao što se sada radi u većini gradova Srbije. Nemože se (angažovana snaga , instalisana snaga ili fiksni deo cene kako se ovaj REKET naziva u pojedinim gradovima) fakturisati 12 meseci a VARIJABILNI deo (koji je ustvari ono što je stvarna obaveza) fakturisati u toku isporuke toplotne energije. Svaka uplata koja se plaća u funkciji grejanja je AKONTACIONA UPLATA kwh i delenjem sa prodajnom cenom se treba u OBRAČUNU iskazati na kraju grejne sezone.

  2. Ing zoran Vukov on

    Na datim primerima slikama ovog članka vidi se da postoji DEKLARACIJA kojom je definisana težina pakovanja. Ali kako je moguće zadnjih ~ 50 god koliko se korisnici greju daljinskim grejanjem da se zaduživanje korisnika obavlja bez prikaza stanja kalorimetra koji pokazuje količine isporučene toplotne energije. Pa i nakon njihove ugradnje 2005 god ti podaci se kriju od korisnika (predajne stanice sa kalorimetrom su prodajno mesto Toplana a one su zaključale potstanice u zgradama koje su sada u privatnoj svojini, onemogućivajući koresnicima da kontrolišu iznose zaduživanja za grejanje što je nezakonito.Očitavanja kalorimetara se moraju najaviti 7 dana ranije i obaviti u prisustvu korisnika koji potpisuje očitano stanje a jedan primerak OTPREMNICE se zadržava u dokumentaciji zgrade (ovo se ne radi i to je nezakonito). Račun se izdaje na osnovu razlike mesečnih očitavanja kalorimetra pomnoženih sa prodajnom cenom i to je zadatak TOPLANE koja ima markentišku službu a ne Infostana. Niko nije ovlastio Infostan da deli račun koji nije kao duplikat izdat SKUPŠTINI VLASNIKA STANOVA jer je to privatni račun. Sve je ovo smišljeno i organizovano u cilju obmane korisnika da nije u stanju da reklamira neispravne ranije PRIZNANICE a sada redizajniranu priznanici prozvanu RAČUN.(jer ne poseduje na koji način je izvršeno zaduživanje; cena 1432,71 nije jedinična cena i nema količine kwh koja se na ovaj način kupuje, već je to IZVEDENA CENA za AKONTACIONO ZADUŽENJE kojom se krije da je količina kwh dvostruko veća od ISKUSTVENE koja se prosečno isporučuje godišnje po m2 zagrevanog prostora u objektu. Ako ptočitamo ODLUKU O NAČINU PLAĆANJA KOMUNALNIH USLUGA NA TERITORIJI GRADA BEOGRADA objavljenu u SL list grada Beograda br.24/2003 god (pažljivo pročitati) vidi se da su uplate samo AKONTACIJE i da je potrebno izvršiti OBRAČUN, a kada su akontacije veće od 25% tada je dužnost da se izdaju novi računi. Upravo obo je slučaj koji se ne obavlja jer se godinama kriju podaci o količinama isporučene toplotne energije i krije nezakonita naplata korisnika. Obračun za grejanje se mora izvršiti na zaduženje OBJEKTA a ne na pojedinca čime se krije da su svi korisnici koji su platili račun ustvari platili viši iznos (REKET) a samo ko nije sve račune platio (a koji su fiktivni) ustvari nije platio REKET: Tako imamo ogroman broj navodno TUŽBI za neplaćene usluge ali niko neće da konstatuje da se naplata VRŠI NEZAKONITO. Toplana bi morala da bez infostana izda RAČUN mesečni Skupštini stanara koji sami treba da izvrše podelu i da uplate iznos svoje obaveze direktno na račun Toplane. Time se lako kontroliše naplata ali tada se nebi moglo izdavati računi za neizvršene usluge koje se obavla samo od ~15.Oktobra do ~ 15 Aprila znači sa 7 računa. Naplata sa 2 cene koja se promoviše kao „NAPLATA PO UTROŠKU“ je samo jasno prikazan iznos REKETA koji se sada izdvojeno plaća kao instalisana snaga ili fiksni deo (što je izmišljena obaveza kako bi se sakrilo da se naplatom „po metru kvadratnom sa cenom 1432,71 din/m2 god“ ustvari krije reket u samoj ceni jer se naplaćuje dvostruko veća količina kwh od one koja se godišnje isporuči stanu.

Exit mobile version