Da li novi Zakon o zaštiti potrošača zaista donosi nova prava?

0

Nadležni iz Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija nas već mesecima ubeđuju kako zahvaljujući novom Zakonu o zaštiti potrošača imamo mnogo novih prava. Međutim, kada pogledamo šta je kao novo 2011. godine najavljivao tadašnji ministar Slobodan Milosavljević i njegovi pomoćnici i šta najavljuju aktuelni ministar i njegovi pomoćnici vidimo da novi zakon i ne donosi mnogo novina.

Među novo – starim pravima najčešće se pominje da kupci mogu da traže, tokom prvih šest meseci nakon kupovine, zamenu proizvoda ili povraćaj novca, a ne kao ranije samo da se otkloni kvar. Da ovo nije novina vidi se i u emisiji ,,Potrošač sam, šta treba da znam“ koja je 2011. godine snimana o trošku Ministarstva trgovine. Još tada je isticano da to nije funkcionisalo u praksi,  ali po rečima pomoćnice ministra trgovine, Vesne Novaković, koja je gostovala u emisiji „SAT“ Mirka Alvirovića, sada bi trebalo da imamo sva navedena prava.

,,Uvedena je odredba da je u prvih šest meseci moguća opravka samo uz izričitu saglasnost potrošača, zato što su nam se često dešavali slučajevi da roba bude ostavljena, traži se novo, a onda nas trgovac informiše popravili smo vam vozilo. Mislim to zaista nije dozvoljeno“, rekla je pomoćnica ministra Rasima Ljajića gostujući u emisiji.

Ovo znači da potrošač ne mora da pristane na popravku recimo automobila ili televizora, već može da zahteva novi proizvod ili povraćaj novca. Međutim, korišćenjem veštih pravnih formulacija u novom Zakonu, zakonodavac je zapravo ostavio prostor prodavcu da može da uskrati potrošaču pravo i na zamenu i na opravku, kao i na povraćaj novca. Naime, prema Zakonu,  potrošač nema pravo na popravku ili zamenu proizvoda ako:

,,Otklanjanje nesaobraznosti opravkom ili zamenom predstavlja nesrazmerno opterećenje za prodavca“.

U tom slučaju, potrošač ima pravo na povraćaj novca. Međutim, u Zakonu stoji da:

,,Potrošač ne može da raskine ugovor  ako je nesaobraznost robe neznatna“.

Jednostavnije rečeno, prethodna rečenica znači da potrošač ne može da dobije povraćaj novca ako je nesaobraznost robe neznatna. Kako nigde nisu navedeni kriterijumi kako se ocenjuje šta je neznatna saobraznost i nesrazmerno opterećenje, prodavac uvek može da odbije zahtev kupca da mu zameni proizvod ili vrati novac pozivajući se na te dve stavke u Zakonu, čak i kada prihvati da je reklamacija kupca opravdana. Kupac, u tom slučaju, pravdu može da potraži samo na sudu.

Da u praksi potrošači ne mogu da ostvare povraćaj novca ili zamenu tako lako, svesni su i u Ministarstvu trgovine. Ovo se najbolje vidi na osnovu odgovara Vesne Novaković na pitanje Mirka Alvirovića: ,,Ako mislim da prodavac mora da mi zameni auto jer neću da ga popravlja, da li postoji način da prodavac bude nateran da mi stvarno da nov proizvod?“ Odgovor Vesne Novaković na to pitanje je glasio:

„Da se natera ne može niko“.

Srećom, sud može da natera prodavca da zameni vozilo ili izvrši povraćaj novca, ako proceni da trgovac krivo tumači pojmove, poput nesrazmerno opterećenje ili primereni rok za popravku.  Anka Veselinović je ostvarila pravo na povraćaj novca za novi Pežo 206 posle samo osam godina spora. Čak i da potrošač ima volje da sudski spor vodi osam godina, mnogi od njih nemaju 460.000 dinara, koliko je to koštalo Anku. Jasno je da su prava uglavnom mrtvo slovo na papiru za one koji nemaju novca.

Predstavnici Ministarstva trgovine u svim medijima ističu i da će trgovci sada morati brže da odgovaraju na reklamacije.

„Skraćen je rok za reklamaciju sa 15 na osam dana u cilju efektivnijeg ostvarenja potrošačkih prava“, navodi predstavnica Ministarstva trgovine Nevena Praizović.

Međutim, da li skraćeni rok za odgovor na reklamaciju ima ikakvog smisla, ukoliko nije jasno definisano kako prodavac mora da obrazloži svoju odluku? Odgovor prodavca može da izgleda i kao u slučaju Vesne Subotić, čija je reklamacije na jaknu odbijena na uvredljiv način.

,,U odgovoru na moju žalbu, u odgovoru prodavca, stajalo je da moja primedba vređa zdrav razum i rasuđivanje“, kaže Vesna Subotić.

Tržišna inspekcija nije kaznila prodavca zbog takvog odgovora, jer je čak i sa tim trgovac ispunio zakonsku obavezu i po starom i po novom Zakonu. Trgovac je obavezan da se izjasni da li prihvata ili ne prihvata zahtev potrošača. Zakon ne definiše kako odluka mora da bude obrazložena.

To znači da se i u tom pogledu ništa bitno nije promenilo. Sve dok imamo takvo zakonsko rešenje, potrošačima neće mnogo značiti to što je novim zakonom, period tokom kojeg trgovac mora da se izjasni o reklamaciji, smanjen sa 15 na osam dana.

Novi zakon o zaštiti potrošača je doneo neznatna poboljšanja, koja nisu srazmerna sredstvima uloženim u pisanje zakona. Za samo dva projekta izdvojeno je neverovatnih pet miliona evra iz pomoći Evropske unije i budžeta Srbije samo da bi bili plaćeni eksperti, koji su angažovani da pomognu u pisanju starog i novog Zakona o zaštiti potrošača.

Kako vidimo, Zakon o zaštiti potrošača je skupa roba koja ide na popravku već četvrti put od 2002. godine, a potrošači, očigledno, tu nemaju pravo na reklamaciju. Ipak, zakon je doneo poboljšanja za nekog.

,,Ključna novina se pre svega odnosi na jačanje institucionalnog okvira za zaštitu potrošača, pre svega uloga ministarstva, naravno, nadležnih inspekcija, pre svega mislim na tržišnu i turističku, zatim uloga nevladinih udruženja za zaštitu potrošača koje su da kažem stub sistema zaštite potrošača“, izjavila je Vesna Novaković u medijima.

Fraza ,,jačanje uloge ministarstva“, zapravo, znači povećavanje nadležnosti i kapaciteta, a to podrazumeva i povećanje broja službenika. Jedna od novih nadležnosti je i zaštita kolektivnih interesa potrošača. Postupci za kolektivnu zaštitu potrošača će se obavljati pred organima Ministarstva trgovine, a ne pred sudovima, kao što je to bilo ranije.

U jednoj od narednih emisija pokušaćemo da odgovorimo na pitanje da li je kolektivna zaštite potrošača ovakvim rešenjem ugrožena ili ćemo biti bolje zaštićeni nego ranije.

Share.

Leave A Reply

Exit mobile version